Himalaya Hrvatska na facebooku Himalaya Hrvatska na youtubeu  

Bilje i minerali - R

A | B | C | D | E | F | G | H | I | J | K | L | M | N | O | P | Q | R | S | T | V | W | X | Z


Rauwolfia serpentina | Ricinus communis | Rosa damascena | Rosmarinus officinalis | Ruta graveolens | Rubia cordifolia | Rumex maritimus


 

Latinski naziv: Rauwolfia serpentina
Hrvatski naziv: Reserpina
Sanskrtski / indijski naziv: Sarpagandha

Uspravni, višegodišnji zimzeleni polugrm.

Farmakološke učinke Rauwolfia može zahvaliti prisutnosti nekoliko alkaloida među kojima je najvažniji rezerpin. Stoljećima se upotrebljavala kao sredstvo za ublažavanje raznih tegoba sa središnjim živčanim sustavom, bilo psihičkih ili motoričkih, što je uključivalo i anksiozna stanja, uzbuđenja, manično ponašanje povezano s psihozama, shizofrenijom, ludilom, nesanicom i epilepsijom. Ekstrakti korijena su cijenjeni kao sredstvo za liječenje crijevnih tegoba, posebno dijareje i dizenterije. Također se koristi i kao anthelmintik.



Latinski naziv: Ricinus communis
Hrvatski naziv: Ricinus
Sanskrtski / indijski nazivi: Eranda, Gandharva hasta

Jednogodišnji ili višegodišnji grm koji povremeno može narasti i do veličine manjeg stabla.

Ricinusovo ulje se uglavnom sastoji od ricinoleinske kiseline. Ulje se koristi kao vanjsko sredstvo radi ublažavanja raznih upalnih stanja kože i sluznice.

Male količine ricinusovih sjemenki u selima se koriste kao blagi laksativi za djecu. Kaša od sjemenki se u obliku kreme ili obloga nanosi na čireve, rane i artritične ili reumatske otoke. U veterinarskoj praksi ricinusovo ulje siguran je i efikasan purgativ za većinu životinja, a moguće ga je dati i gravidnim životinjama. Često se upotrebljava i u proizvodnji učvršćivača i ulja za kosu i parfema. U losionima za kosu i tonicima njegov je udio u sastojcima oko 0.5-20%.



Latinski nazivi: Rosa damascena / Rosa centifolia
Hrvatski naziv: Perzijska ruža
Sanskrtski / indijski nazivi: Satapatri / Satapatrika

Uspravan grm crvenih, ružičastih ili bijelih cvjetova koji sadrže eterično ulje.

Cvjetovi sadrže i gorke sastojke, taninske tvari, masna ulja i organske kiseline. Pupoljci su astringent i koriste se kod srčanih tegoba, te kao tonik i laksativ. Stabljike i plodovi su astringenti.



Latinski naziv: Rosmarinus officinalis
Hrvatski naziv: Ružmarin
Sanskrtski / indijski naziv: Rusmari

Egzotičan lisnat zimzeleni grm, uzgajan u vrtovima na hladnim mjestima radi ugodnog mirisa lišća.

Lišće ružmarina daje 1-2% eteričnog ulja (ružmarinovo ulje) koje se koristi u proizvodnji mirisa i za liječenje. Uz to, listovi sadrže i saponin, tanin, ursoličnu i karnozičnu kiselinu, amirine, betulin i ružmarinovu kiselinu. Iz lišća i ulja izoliran je antioksidantski fenolski spoj. Novi triterpenoid roficeron izoliran je iz nadzemnih dijelova zajedno s a- i ß-amirenonima, 3-O-acetiloleanolskom i 3-O-acetilursoličnom kiselinom. Korijen sadrži i diterpen kvinon, taksodion, 7-a-hidroksiroileanon i kriptotanshinon. Lišće sadrži (Z,E) i (E,E) izomere enol estera.

Ružmarin ima blago nadražujuće djelovanje i koristi se kao karminativ. Kao sredstvo za oralnu primjenu ulje se može uzimati u količinama od nekoliko kapi: 5%-tna tinktura se koristi kao stimulans za srce i cirkulaciju. Ulje se može koristiti i kod glavobolje te zakašnjele mjesečnice. Dijaforetik je, a s toplom vodom može se koristiti kod ozeblina i prehlade. Emulzija na bazi ulja se priprema i koristi za ispiranje oboljelog grla grgljanjem. Ulje pokazuje sposobnosti suzbijanja bakterije i djeluje protistocidno. Svi dijelovi biljke djeluju kao astringent i mogu se upotrebljavati kao tonik i odlično sredstvo za poboljšanje rada želuca. Infuzija biljke i boraksa koristi se kao kupka za pranje kose i postoje informacije da prevenira preranu ćelavost, djeluje na prhut i druge infekcije vlasišta. Otkriveno je da je ova biljka korisna i kod atonične dispepsije. Smatra se da su cvatući vršci i lišće ružmarina karminativ, dijaforik, diuretik, blago sredstvo za poticanje probave, emenagog, stimulans i digestiv, a pokazuju i snažno antibakterijsko djelovanje.



Latinski naziv: Ruta graveolens
Hrvatski naziv: Rutvica, ruta, vrtna rutvica
Sanskrtski / indijski naziv: Sudapa

Ruta graveolens je još u doba ranog Rimskog carstva prepoznata i opisana kao lijek za preko 80 zdravstvenih tegoba. Osušeni listovi rutvice su od davnina u uporabi kao narodni lijek, posebno kao spazmolitik (za oslobađanje grčeva), emenagog (za poticanje menstrualnog krvarenja) i abortiv.

To je biljka glatke stabljike, snažno aromatičnih listova i malih, žućkastih, nazubljenih ili grguravih latica i uzgaja se radi njene primijene u liječenju. Ulje dobiveno parnom destilacijom je iznimno aromatično, gorko i oporo. Koristi se kao anthelmintik, spazmolitik, antiepileptik, ribefacijens i emenagog, posebno u veterini.



Latinski naziv: Rubia cordifolia
Hrvatski naziv: Indijski broć
Sanskrtski / indijski nazivi: Manjishtha, Samanga

Rubia cordifolia je bodljikava penjačica ili puzavica ukorijenjena u tlu.

Glavni sastojci su purpurin, munjistin, ksantopurpurin ili puroksantin i pseudopurpurin. Korijenju se pripisuju sposobnosti tonika, antiseptika, astringenta i deobstruenta – sredstva koje služi za mehaničko čišćenje organizma. Koriste ga i u liječenju reumatizma. Koristan je i kod kožnih infekcija, čireva, upala i drugih kožnih poremećaja. Uz to, djeluje i antibakterijski, protuupalno i antialergijski.



Latinski naziv: Rumex maritimus
Hrvatski naziv: Obalna kiselica
Sanskrtski / indijski nazivi: Chukra bheda / Jungli palak

Izdrživa jednogodišnja uspravna biljka.

Plod joj sadrži rumarin, rutin i hiperin. Sjemenke sadrže 5,1% tanina. Korijenje sadrži krisofansku kiselinu, saharozu i tanin. Djeluje purgativno, osvježavajuće te kao sredstvo protiv svrbeža.